Naslovnica NAŠE ZDRAVLJE Svjetski dan poezije – Kako poezija i pjesništvo utječu na naše zdravlje

Svjetski dan poezije – Kako poezija i pjesništvo utječu na naše zdravlje

55
0
Podijeli objavu

Prigodom Svjetskog dana poezije kojega je UNESCO proglasio na današnji datum, 21. ožujka, donosimo vam još jedan zanimljiv i koristan prilog dr. Dragoljuba Kocića u rubrici “Naše zdravlje”.

Vjerujem da će se mnogi upitati zašto sam u rubriku NAŠE ZDRAVLJE stavio temu o poeziji. Postoji li zaista povezanost poezije i ljudskog zdravlja? Može li poezija utjecati ne samo na mentalno zdravlje nego i na očuvanje zdravlja općenito?

Postoji vrlo znakovita i snažna veza, a mnogi od nas nemamo vremena ili afiniteta pokušati pročitati ili napisati pjesmu. Moramo priznati da ne posvećujemo ni trenutak svoga vremena poeziji stoga ne možemo ni osjetiti učinkovitost i blagodat poezije.

Dokazano je da duša treba hranu za dobro zdravlje. Bez duševne hrane život počinje gubiti smisao što loše utječe na naše mentalno zdravlje i blagostanje i izaziva ili pojačava stres i depresiju u nama. U životu zbog toga treba koristiti SVE što može biti „hrana za dušu“. To mogu biti glazba, sport, molitva ili poezija. Ako čitamo, slušamo ili napišemo pjesmu djelujemo protiv stresa i depresije!

Tin Ujević u svojoj pjesmi „Šumovi u kutiji za razmišljanje“ piše:

„Osmjejak svaki ljuto plane,
a svaka riječ je ko puška u naše grudi rastrgane,
u naše srce bez oduška“!

Jesu li onda poezija i riječ zaista hrana za dušu i srce kada pogađaju kao puška? Svakako pogađaju jer svi osjetimo emocije koje pjesma probudi kao što su ljubav, veselje, smijeh, radost ili tuga. To znači da se u našoj duši nešto događa! Slušajući pjesmu može se dogoditi radost, osmjeh ili pokoja suza. Slušateljica moje emisije „Pola ure zdravstvene kulture“ javila se u suzama: “Sva sam se naježila!“, kad je slušala pjesmu o majci dr. Dumičića ili njegovu pjesmu „Suza“. Pjesme mogu izazvati suze kada smo veseli, ali i kada smo tužni, a plakanje može olakšati dušu. Treba pustiti suzu, ona ja dobra za mentalno zdravlje. Tugu treba isplakati. Nažalost, ponekad je plakanje sve što čovjek može učiniti.

Naša pjesnikinja Ivana Pavičić ovako govori o poeziji: “Pjesma izlazi iz mene”, a zdravlje mi se poboljšalo kad sam počela pisati!“. Slušajući ili čitajući njezinu poeziju i u nama se poboljšava osjećaj zdravlja.

Emocije koje „čuče“ u našoj duši ponekad teško ili nikako ne izlaze iz nas pa ako su negativne znatno utječu na mentalno zdravlje. Netko se izražava pjesmom. Moja pacijentica Manda Hotovac iz Srednjeg Lipovca imala je dar da se u svakoj prilici izrazi stihovima. Tako je u jedanput izgovorila stihove:

“Manda lijekovima liječi svoje boli,
a još tome i pjesmice voli,
Apaurin više ne uzima
od kako se pjesmicama zanima.
Za sve što sam zdrava ostala
mom doktoru puno hvala!“

Naša sugrađanka Veronika Devčić govori: “U stihu sam našla spas“!. U pjesmi „Zar treba“ vidi se kako je to postigla:

“Zar treba prisiliti pticu da pjeva kad je na zelenoj grani u slobodi
Zar treba prisiliti ribu da pliva kad je u bistroj vodi.
Što treba rodi osim žaba i riba, djetetu igračka ili poneka knjiga.
Što treba pjesniku osim papira i malo mira.
A ja u pjesmi postanem ono što inače nikad ne bi bila,
žar ptica, kraljica ili gorska vila“!

  • ili u drugoj pjesmi:

„U čemu je tajna ne misliti na bolesti,
a biti okružen njima,
to me baš zanima?
Možda vjerovati slijepo u zdravlje,
vjerovati u nemoguće
jer se samo tako može biti zdrav sutra,
kao danas i jučer.“

Ivana Pavičić o tome govori u pjesmi „Živimo za danas“:

„Premalo je vremena pred nama,
zato nemoj biti opterećen prošlošću,
ja sam optimist i gledam samo ružičaste oblake,
a crne rastjerujem od sebe.
Od svih trenutaka u životu najvažniji je sadašnji.
Zato živimo za danas
a sutra ostavimo Bogu”

Pjesme u našoj duši bude različita osjećanja, bude ljubav prema osobama, stvarima, prirodi ili prijateljstvu kao u pjesmi Katarine Juras nazvane „Prijateljstvo“:

„Prijateljstvo to je ta ljubav u nama,
ta čežnja u nama, ta želja u nama.
Prijateljstvo to je ta spona u nama,
ta volja u nama, ta sreća u nama.
Prijateljstvo to smo ti i ja,
ja i ti, ti i on, on i ti,
prijateljstvo to smo mi“

Profesor Ivan Slišurić u pjesmi „Da čuješ modru pticu“ kaže:

„Oboljela si i više ne pišeš pjesme
Premda, kažu, ima bolesti na kojima rastu stihovi.
Od teške tame više ne možeš ni sumnjati
jesam li pjesnikinja ili promatrač oblika duše, neba trave“

Profesorica Vidmar je kazala: “U stihovima čitajte dušu, a ne zakone metrike“!.

Očito postoji spoj pjesništva, ljubavi i zdravlja koji čini da se bolje osjećamo, u nama budi samopouzdanje i ima veliko značenje kako za našu psihičku stabilnost tako i za naše zdravlje.

Vraćam se pjesmi Ivane Pavičić koja govori da treba postati i biti optimist naslova “Ne dam se slomiti“:

„Kad ti tijelo rane lakše preboliš,
a kad ti dušu dirnu i kobra svoj otrov istrese,
teško se oporavljaš,
a najviše boli kad ti žele uzeti tvoju svetinju,
čistu kao suza koju čuvaš kao zjenicu oka svoga.
I moliš Boga da im plati.
Ne dam se slomiti“!

Vidljivo je da je spoj poezije i zdravlja važan u jačanju mentalnog zdravlja i da za svoju dušu treba uživati u čitanju i pisanju poezije.

Piše: mr. sc. Dragoljub Kocić, dr. med. Internist – emeritus