Jučer s početkom u 13 sati u predvorju Doma kulture Nova Gradiška otvorena je izložba naziva “Dubrava blues II”, akademske slikarice Monike Meglić. Izložba intimističke serije akvarela ostaje otvorena do 26. travnja.
Izložbu su otvorili autorica, Iva Körbler i ravnateljica Doma kulture Danijela Juranović.
Dubrava blues II
Intimistička serija akvarela slikarice Monike Meglić otkriva proces u kojemu smo se nalazili u zadnje četiri godine, a to je post potresni period kojemu se pridružila pandemijska izolacija. Naši su se životi iz temelja mijenjali, i u pravilu smo tek nakon dvije ili tri godine počeli osjećati posljedice društvene izolacije. Bili smo prepušteni sami sebi, svojoj samoći, ili samoći u dvoje koja je itekako dolazila do izražaja. Mnogi su ljudi shvatili da su zapravo stranci zarobljeni u istom stanu i da više nisu isti.
Monika Meglić radi u kontinuitetu, sve do sada, akvarele posvećene stanju i osjećaju izolacije koje je u svojem prostoru i u prirodi proživljavala sa svojim mačkom Peleom, biljkama i pticama. Naglašeni cvjetni prikazi koje se javljaju kroz motive biljaka ili biljnog ornamenta na akvarelima poput dosljedno primijenjenog horror vacui načela za slikaricu „predstavljaju Prirodu kroz organičku formu, dok je arhitektura prostora ono što predstavlja čovjeka. Otuđenost jednog od drugoga pokušava se pobiti njihovim spajanjem“. Spajajući u svakom prizoru autoportret i portret mačka slikarica naglašava koliko joj je u tom vakuumu ljudske interakcije značila bliskost sa svojim ljubimcem te unutrašnjom i vanjskom prirodom. Izolaciju je pratilo i njezino preseljenje u novi kvart, Dubravu, kao i migracija četvoro njezinih bliskih prijatelja iz Zagreba i Hrvatske.
Čini mi se kako smo morali ući u 2024. godinu da bismo shvatili kako nas ta stanja pojačane osamljenosti, zbunjenosti i melankolije još uvijek nisu u potpunosti napustila. Naš kolektivni PTSP slikarica kanalizira kroz svojevrstan slikarski dnevnik, u kojemu mačak poprima simbolične konotacije animalnog čuvara, kućnog prijatelja, ali i duhovnog bića koje razumije delikatne ljudske emocije i raspoloženja. Tom su pojačanom empatičnom zbližavanju sa svojim kućnim ljubimcima svjedočili brojni mačji i pseći „batleri“, dokazujući i u ovim društvenim okolnostima snagu ljekovite i umirujuće animalne energije. Tako ćemo i u nizu akvarela primijetiti kako mačak Pele budno „stražari“ nad Monikom, čuva ju od ljudi i aveti snova podjednako.
Akvarelna tehnika idealna je za dočaravanje ovakvih intimističkih motiva jer prizorima dodaje element nježnosti i kontemplativnosti, uz mogućnosti slabijeg i jačeg, transparentnog gradiranja pigmenta boja. Pred nama se otkrivaju trenuci svakodnevice Monike i Pelea u mnogo planova, čemu akvarel daje posebnu vizualnu kvalitetu. Cjelina i detalji podjednako nam privlače pažnju, i makar su prizori „nabijeni“ narativnošću, Monika Meglić uspostavlja vizualno i kompozicijski vrlo izbalansirane kadrove. Možemo ih promatrati kao male studije prevladavanja sveopće samoće i otuđenosti, ali i sve veće potrebe za stvaranjem vlastita zaštićena gnijezda u kaosu današnjice.
Iva Körbler
