11. lipnja, dan koji je u hrvatsku politiku udahnuo dušu, jedanaesti lipnja u Trebarjevu Desnom rodila su se braća Antun i Stjepan Radić, Antun 1868., a Stjepan 1871. godine.
Bili su seljački sinovi, bili su učitelji, bili su političari i prosvjetitelji , vođe hrvatskog naroda, bili su samo Hrvati koji su znali artikulirati hrvatske politike prema selu i seljaku, prema radniku , prema obrazovanju i gospodarstvu, prema Hrvatima izvan Hrvatske. Stjepan Radić je radi svojih svjetonazora, borbe za istinu i pravdu i radi ponosa često boravio po zatvorima. Vladajući su ga osporavali, ali nikada slomili. Stjepan Radić je uvijek beskompromisno branio slobodu i interese hrvatskog naroda.
Izaslanstva ŽO HSS-a Brodsko-posavske županije položila su cvijeće i zapalili svijeće kod spomenika Stjepanu Radiću kojih u Brodsko-posavskoj županiji ima pet i svi su izgrađeni inicijativom HSS-ovaca.
U Slavonskom Brodu svijeću u je zapalio zamjenik predsjednika HSS-a i županijski predsjednik Davor Vlaović , a izaslanstvu HSS-a se pridružila predsjednica županijskog SDP-a Marina Opačak Bilić.
Vlaović je okupljenima rekao:
„Braća Radić su obilježila hrvatsku povijest i hrvatsku politiku, bili su vizionari čije pozitivne politike niti danas nisu u potpunosti provedene u djelo pa su i danas jednako aktualne. Radićeve paradigme jednakost, sloboda i pravica i danas su u temeljima svih programa HSS-a jer samo obrazovan, slobodan pojedinac može graditi pravedno društvo, a pravedno društvo u Hrvatskoj još uvijek nije zaživjelo, još uvijek se politike prilagođavaju manjini koja iz dana u dan postaje sve korumpiranija i sve udaljenija od ideje demokracije kakvu imaju uljuđene europske države.
Stjepan Radić, kao neformalni studentski vođa, je ustao protiv mađarske hegemonije paleći mađarsku zastavu, s tim problemom se moramo i danas boriti jer mađarske pretenzije na hrvatski teritorij i nacionalna bogatstva nikada nisu nestale. To im, nakon 5.7. više neće ići.“.
Vlaović je rekao da obrazovanje nikada nije prestalo biti u fokusu HSS-ovih politika i trebaju mu promjene baš kao i sustavu socijalne skrbi i zdravstva koje ne smije biti u potpunosti privatizirano i građani moraju imati zdravstvenu zaštitu koja će se financirati sustavom solidarnog zdravstvenog osiguranja, sve ostalo bi bilo vraćanje unazad, a to nikad nisu bile HSS-ove politike.
