Okruženi smo lošim agensima i negativizmom koji se sve više prožima kroz društvo. No, uz opće-društveni zdravstveni aspekt i materijalne konsekvence koje donose nepogode kojima smo okruženi, nekako se zaboravlja psihološki utjecaj kriza u kojima se društvo nalazi.
Kako se psihički nositi sa nemilim vremenima epidemije i potresa koji su zahvatili svijet i Hrvatsku, savjetuje vam u svojoj rubrici “Naše zdravlje” naš vijerni suradnik Dr. Dragoljub Kocić.
Suvremeno društvo u kojem danas živimo je ubrzano, brbljavo, bolesno, gluho i u krizi! Često se čujemo, ali ne slušamo! Gledamo ali ne vidimo. Zaboravili smo ili ne znamo više komunicirati! Svi se povremeno osjećamo jadno.
Nastala je i socijalna tjeskoba i depresija!
Postoji li povezanost stanja duše, zdravlja i bolesti? Da, ali svi smo mi različiti?!
Lako je zamisliti ako netko presječe limun, i poteče sok, na pogled naše sline poteku, kao dokaz o moći naših čula i mozga!
Teže je shvatiti kako mozak na složeni mehanizam tijela utječe na tijelo koje se bori protiv bolesti! Što to „pukne“ u našemu tijelu? Naš imunosni (obrambeni) sustav stalno je samostalno aktivan u borbi protiv virusa, klica i dr., a naš živčani sustav registrira opasnosti koje nam izvana prijete (klimatske i bilo koje druge promjene). OBA ta sustava stalno komuniciraju konstruktivno međusobno u nama putem kemijskih „posrednika“ da bi nas obranili!
Raspoloženje određuje sve što radimo! Kad smo osjetljivi i preplavljeni osjećajima tad se u nama miješa „koktel“ kemijskih promjena koje našim organima odašilju potrebne znakove!
Tada naše tijelo može reagirati r a z l i č i t o: zategne ili opusti naše mišiće, povisi ili snizi krvni tlak,drhti, znoji se, pocrveni,blijedi ili slično-reagira!
Pozitivne emocije mogu ukloniti čimbenike poremećaja i liječiti, a negativne pospješuju razvoj bolesti! Zato svako raspoloženje, kao smijeh, plač,tuga,strah, srdžba značajno utječu na naše zdravlje.
Samo 2% ljudi su uvijek veseli. 5% ljudi se kroz 4 do 5 dana osjeća loše, što je normalna pojava,međutim ako je loše osjećanje stalno onda to nije više normalno!
Što je tjeskoba-stručno nazvana anksioznost?
To je emocionalna nelagoda s tjelesnim promjenama – STRAH koji se nedovoljno prazni na nepoznatu prijetnju! (Strah je inače pozitivan kao obrana). Anksioznost upozorava nas na prijeteću opasnost – koja čak ne mora postojati. Ako tjeskoba dugo traje učvrsti se za neki određeni simptom – znak,pa tada mijenja raspoloženje! Napadaji i protunapadi su glavna značajka neuspjelih odnosa i anksioznosti!
Što je s depresijom?
Nažalost, danas je to vrlo čest psihički poremećaj koji može u svakom trenutku pogoditi bilo koga u bilo kojoj dobi! Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u svijetu od patološke tjeskobe – depresije pati više od 10 % stanovništva. U Hrvatskoj oko 250.000., koji ne uspiju izbjegnuti trajnu tjeskobu i govore kako je život postao teret! Češća je u dobi od 12-20 i od 50 do 66 godina. Depresija nije „ludilo“ i ne treba podcjenjivati ili skrivati simptome kad se pojave naglo ili postupno!
To su tuga, nesanica,zapuštenost, osjećaj krivnje, očaj, napadaj plača bez uočenog razloga, gubitak zanimanja za sve, bezvoljnost, čak do bez pokretnosti, stezanje u prsištu, umor, povećano znojenje, glavobolja, zaboravnost, seksualne smetnje, zglobne i kralježničke poteškoće.. opadanje kose, lupanje srca, povlačenje od ljudi, strah od mnoštva, gubitak apetita.
Teško stanje koje zbuni i obitelj i liječnike,koje nije sramotno, a bolesnik nje kriv ili „lijenčina“ ,koji se neće pokrenuti, jer on to ne može sam. Depresija se može pobijediti čvrstom voljom uz razumijevanje okoline,obitelji, podršku i liječnika specijaliste psihijatra. Opasno je sam postavljati dijagnozu! Što se ranije priznaju tegobe uspješnije je i kraće traje liječenje!
Nisam psihijatar i ne mogu predlagati liječenje,a ova bolest je sve češća, za koju treba liječnik puno vremena, koje nemaju,pa je još opasnije uzimati sam lijekove, kao što su dijazepini ili sl. Danas postoje uspješni lijekovi, psihoterapija koji se moraju točno primjenjivati uz kontrole samo prema preporuci stalnog psihijatra!
A što je PTSP-poslije traume stresni poremećaj?
PTSP je ekstremi stres koji se javlja nakon ozbiljne prijetnje životu! Za PTSP je nužno da se evidentira da se dogodio stresni događaj!
Ovaj duševni poremećaj i slično je i ranije opisivao Homer, Krleža, Marinković.. Međutim prvi put je opisivan nakon Vijetnamskog rata nakon koga je oko 9000 američkih vojnika izvršilo samoubojstvo, zbog nesnosnih simptoma i „flash back“ – sjećanja na traumatski događaj, koji je i vodeći simptom! U RH je prvi opisao dr. Jukić 1992. godine, opisan kao F43.1 i F 62.
Moram kazati da nije svaka trauma uzročnik PTSP-a i nije PTSP uvijek trajno stanje! Uz to slične smetnje mogu imati i druge bolesti, ali PTSP može više onesposobiti nego metak. PTSP se može javiti nakon potresa, požara, poplave, gubitka doma, naglog nasilja, silovanja, otmice, pljačke, gubitak voljene osobe ili djeteta, ali i zbog ratnih djelovanja,a posebice borbe (80%), zarobljavanje ili logor, ili životne traume (18do 20%).
Razina bolesti se javlja individualno kod svake osobe, od najlakših i kratkotrajnih do najtežih i trajnih.
Akutni PTSP se javlja 6 mjesec nakon nesretnog traumatskog događaja i traje do 6 mjeseci!
Kronični PTSP traje dulje od 6 mjeseci.
Dijagnoza se postavlja samo ako postoje čvrsti dokazi da se pojavio do 6 mjeseci nakon stresa! Postoje rentni PTSP, primjerice iz Vijetnama, a nije bio u ratu?! Cilj je izlječenje PTSP-a! Potrebno je prihvaćanje društva,obitelji i okoline. RAD je poželjan, a hospitalizacija nije! Najvažnije je razbiti strah od uskraćene budućnosti, ne treba tražiti zlato na kraju duge, razviti upornost samopouzdanje u nalaženju rješenja, uz jaku želju mijenjanja vlastitog života. Književnik Paulo Coelho napisao je: “Budite krotki, svatko od nas nosi u sebi plamičak ludila. Nemojmo dopustiti da utrne ona sila koja nas tjera naprijed!“. A Krleža je kazao: “Gdo ne zna pri vetru plašta ogrnuti,taj može lahko kak sveća vtrnuti!“.
Što mogu predložiti, kao liječnik bez psihijatra?
Uzaludno je pokušavati potpuno se promijeniti, ali možemo uvijek nastojati nešto mijenjati, jer se svi ipak raspoznajemo u dvije skupine,a toga često nismo svjesni. Tip A i Tip B.
Koje su karakteristike za tip A? Tip B?
poduzetan je opušten i ne opsjednut
sam stvara svoj stres i tjeskobu nije natjecatelj
okrenut je postignućima realno postavlja cilj
natjecatelj je na sastancima opušten
postavlja teže ciljeve i rokove obvezi pristupa metodično
ne kasni poznaje svoje granice
napreže se do kraja govori sporije, sažeto
uvijek je u žurbi bolje komunicira-toplo
nestrpljiv ZNA SLUŠATI!
brzo mu postaje dosadno diše dublje i polaganije
govori otresito i agresivno pokreti su opušteni-svrsishodni
diše površno i užurbano otvoren je
kretnje su mu nervozne izražava svoje osjećaje
skriva osjećaje zna podijeliti odgovornost
ovlasti su mu neugodne rado prima ovlasti
nerado traži pomoć spremno traži pomoć drugih
izvan posla ne interesira ga drugo posao mu je samo 1 od interesa
NE SMIJE se i NE PLAČE! Zna se SMIJATI i ZAPLAKATI!
Jeste li se prepoznali? Jeste li gospodar svoga života? Koji su ključevi sreće i zdravlja?
Poželjno je jedan sat dnevno posvetiti usvajanju navika tipa B, pa iz tipa A postati tip B!
Prihvaćanje pozitivnih razmišljanja, kao tip B jamči bolje zdravlje, bez psihičkih poteškoća.
Dokazano je da optimisti za 20% duže žive. Oni koji uspiju nametnutu sebi disciplinu mogu se kontrolirati i neće biti u tjeskobi, lakše će se odreći alkohola, pušenja, droge itd.
Prva je zadaća postati svjestan sebe! Razmotriti svoje loše ali i dobre strane,radi samopouzdanja.Osloboditi se napetosti opuštanjem! Naučiti svakodnevno uživati u malim veseljima.ne vraćati se u prošlost! Živjeti u sadašnjosti!
Na posao bolje pješice!
Prisilite se na žustru šetnji svakodnevno, barem pola sata, jer kretanjem otklanjate tužne misli! Vježbajte tijelo i um! Probudite svije nadanje. Kažite sebi: “Nadam se da ću se izvući!“, a ne jao kako ću. Zauvijek zatvorite vrata ružnim mislima i čim nailaze pomislite ili odmah započnite drugo misliti ili raditi, s nadom i gledanjem u budućnost, pa će i sadašnjost izgledati bolje, a tjeskoba nestajati. Štitimo se stalno od pesimizma, jer je on put u tjeskobu. Plačite! Plačemo i u sreći i u tuzi. -novorođenče zna samo plakati ili se smijati, jer ne zna druge načine izražavanja privlačenja pažnje odraslih! U suzama izlaze štetne stvari. Suze od sječenja luka i suze od tuge nemaju isti sastav!
Plač nije sam sebi svrha. Potiskivanje osjećaja, koji ostaju je neprirodno i opasno za zdravlje. Smijeh je izvor zdravlja, snažan lijek i jača obrambenu snagu organizma. Virusi i klice odbijaju se od veselih ljudi, a nakon smijeha čovjek se relaksira. Smijeh je pristupačan svima.
Iako nitko ne voli savjete, usudio sam se predložiti navedeno.
Smijte se, smijete se, smijete se!
Piše: mr. sc. Dragoljub Kocić, dr. med. internist – emeritus
