Hladno siječanjsko jutro osvanulo je prekriveno bijelim pahuljama koje su nečujno došle u tišini noći. Dan svetoga Vinka „sredozimka“ označava početak vinogradarske godine. Tada svaki vinogradar obilazi svoje usnule trsove, blagosilja ih starim vinom i svetom vodom. Pogleda uprta u nebo, s vjerom u srcu i molitvom na usnama obavlja stari obred za dobar ovogodišnji urod.
Vrijeme neumitno donosi promjene na svim područjima ljudskog života, ali ono što ostaje su običaji. Oni nam čuvaju kulturni identitet i jamče opstojnost u nesigurnim vremenima koja dolaze.
Malčani su i ove godine pokazali dosljednost i duboku vjeru u Gospodina te nastavili tradiciju štovanja svetoga Vinka na svojim plodnim brežuljcima. Rano ujutro uputili su se u svoje vinograde košara punih kobasica, slanine i čvarenjaka koje Malčanke tradicionalno peku za Vincetovo.
Na brdu Opođe koje je u prošlosti pripadalo vlastelinstvu Cernik bilo je puno više vinograda. Gotova svaka kuća imala je vinograd od oko tri frtalja jutra te davala vino crkvi za lukno. Darivala je vinova loza plemenitim nektarom gospodina i težaka. U zabreklim bačvama plemenitaškog podruma dozrijevala su vina točena u kristalne čaše i graciozno ispijana u gospodskim salonima. U kutu staroga podruma sa zemljanim podom, pored repe i krumpira, čuvano kao tajna riječ rađalo se sirotinjsko vino. Ta dragocjena kapljica donosila je okrepu pri težačkim poslovima i pružala utjehu u teškim danima.
I danas se kod stroga križa iz 1816. godine okupilo dosta malčanskih vinogradara i njihovih prijatelja. Cernički gvardijan fra Peter Deže blagoslovio je vinograde i voćnjake uz prigodnu molitvu. Nakon obreda vinogradari su u svojim „kolibama“ ugostili svoje prijatelje.
No i na drugom dijelu naselja Mala koji pripada gradu Nova Gradiška iako nije bilo blagoslova od strane svetog lica, svećenika, marni su vinogradari blagosiljali svoje trsove. Tako je na brdu Grmare i Matakov dol, nekada okićenima vinogradima i danas bilo svečano i veselo. Domaćini su svoje goste počastili pečenom slaninom, kobasicama i sve to zalili mladim vinom.
Tama polako obavija malčanske brežuljke obasjane vatrama s kojih dopire pjesma. U daljini odjekuje pucnjava iz topova s nadom da će odagnati tmaste oblake koji bi mogli donijeti tuču opasnu za mladu lozu. Nadam se da će se ova lijepa tradicija održati i podariti nam još puno veselih druženja uz Božji nektar koji nas dočekuje na ovaj svijet i ispraća ga s istog.
Za sretan povratak kući sjetimo se i izreke iz Križevačkih štatuta:
„Uživaj vino al’ pameću većom
Umjerenost sama rađa ti srećom!“.
Zorica Lalić
