Nekad poželiš odustati – što se stvarno događa iza kulisa knjigovodstvenog ureda.
Svi vide brojeve. Vide tablice, uredne izvještaje, točne izračune.
Ono što ne vide… su trenuci kad ti dođe da sve ugasiš. Da zatvoriš vrata ureda i više se ne vratiš.
Imala sam takav trenutak.
Bio je ponedjeljak, naizgled običan. Telefon zvoni bez prestanka. Pet klijenata kasni s dostavom dokumenata, država je upravo objavila izmjene koje vrijede – odmah. Server nam pada jer je sustav preopterećen. Ljudi nervozni, svaki problem dođe do mene.
U jednom trenutku, doslovno sjedim s glavom u rukama.
Zašto ja ovo radim? – prošlo mi je kroz glavu.
Jer istina je – poduzetništvo nije bajka.
Iako si ga sama izabrala, nekad se čini kao da si upala u labirint iz kojeg nema izlaza.
Razočaranja?
Ima ih koliko hoćeš.
Klijent koji ti nakon svega što si riješila, hladno kaže: “Ali to je tvoj posao.”
Neprestane izmjene propisa koje dolaze bez najave, dok ti pokušavaš ostati na površini.
Podcjenjivanje znanja – jer eto, „samo“ vodiš papire.
Nemaš pauzu kad želiš, nemaš kraj radnog vremena kad ti želiš.
I sve to dok tvoje najbliže okruženje misli da “ti ionako možeš kad god hoćeš.”
Bilo je dana kad sam ozbiljno razmišljala da zatvorim firmu.
Zašto porezna posebno gleda na ovu stavku?
Ali onda… sjetim se.
Sjetim se početka – kad nisam znala hoće li itko pokucati na moja vrata.
Sjetim se svakog procesa koji sam izgradila, svakog klijenta kojem sam pomogla.
Sjetim se da su moje ruke, moj trud, napravili nešto vrijedno.
Zapravo – ne postoji uspješan posao bez trenutaka kad poželiš odustati.
Ali snaga nije u tome da ih ne osjetiš.
Snaga je u tome da sutradan opet upališ svjetla u uredu.
I zato ne odustajem. Ne zbog toga što je uvijek lako.
Već zato što vrijedi.
A sada pitam vas – kada ste zadnji put imali osjećaj da vam je svega dosta?
I što ste tada napravili?
Voljela bih čuti i vašu priču.
Jer znam da nismo jedini koji vode bitke iza kulisa.
Mirela Relković
