U sklopu Erasmus+ projekta “Inkluzivni putevi ka miru” Udruga Studio B je provela participativno akcijsko istraživanje u periodu od travnja do lipnja ove godine. Ovaj kolaborativni istraživački pristup aktivno uključuje ciljnu skupinu u istraživački proces, što mijenja paradigmu rada s mladima, od “pružanja usluga” prema “sukreiranju zajedničkih rješenja“. Cilj ove aktivnosti je bio istražiti i razumjeti perspektive mladih o nasilju i stavove prema marginaliziranim skupinama, te identificirati rješenja za pozitivne promjene.
U aktivnosti je sudjelovalo pet mladih osoba, uz potporu dvije youth workerice. Nakon upoznavanja s osnovnim metodama i temom istraživanja te izgradnje povjerenja unutar tima, mlade su osobe osmislile online upitnik i pitanja za dubinske intervjue, podijelile upitnik sa svojim vršnjacima i analizirale rezultate. Na temelju prikupljenih podataka sudionici/ice su proveli intervenciju – aktivnost „Mladi glasno bez filtera“ na kojoj su okupili preko 20 mladih osoba te kroz simulaciju debate korištenjem principa vršnjačkog učenja na edukativan i interaktivan način približili ove teme svojim vršnjacima.
Kroz online upitnik podijeljen na nacionalnoj razini ispitane su 64 osobe u dobi od 15 do 30 godina, a još 4 mlade osobe su intervjuirane. Rezultati istraživanja su vrlo zabrinjavajući kad je riječ o nasilju, dok su s druge strane pokazali kako mladi aktivno promišljaju okruženje u kojem žive i imaju konkretne ideje kako unaprijediti svoju zajednicu i položaj marginaliziranih skupina. Osjetljivi su na probleme s kojima se suočavaju njihovi vršnjaci, svjesni su institucionalnih prepreka i negativnih oblika ponašanja te imaju razvijenu empatiju.
Gotovo polovica ispitanika/ica (48,4 %) je osobno bila žrtva nekog oblika nasilja, što nam govori kako je nasilje u današnje vrijeme vrlo rasprostranjeno i jedan od gorućih društvenih problema. Većina ispitanika/ica je navela kako su svjedočili nasilju u zajednici (škola, posao, fakultet), njih 62,5 %, dok je njih 35,9 % navelo da su svjedočili nasilju online. Što se tiče nasilja u obitelji, njemu je svjedočila skoro petina (18,8 %) ispitanika/ica. Nadalje, 62,5% ispitanika/ica je navelo kako je njihova prijateljica/kolegica doživjela seksualno i / ili fizičko nasilje.
Zabrinjavajući je podatak da čak 34,4 % smatra kako su žrtve ponekad same krive za nasilje. Detaljna analiza je pokazala da što su ispitanici stariji to više smatraju kako žrtve nisu krive za nasilje i manje ih je odabralo odgovor ponekad, što ukazuje na bolje razumijevanje problematike sukladno zrelosti, ali i na problem nedovoljne informiranosti i edukacije o nasilju kod mladih srednjoškolske dobi.
Većina mladih smatra da se nasilje nedovoljno prijavljuje. Što se tiče povjerenja u institucije u slučaju prijave nasilja mladi pokazuju vrlo nizak stupanj povjerenja u gotovo sve ponuđene opcije (policija, centar za socijalnu skrb, zdravstveni sustav, pravosuđe te obrazovne ustanove) koje su trebali ocijeniti od 1 do 5. Negativnom ocjenom posebno se ističe pravosuđe (s 23 jedinice i 17 dvojki), a zabrinjavajuća je i vrlo loša ocjena obrazovnih ustanova koje su dobile 17 jedinica i 27 dvojki. Činjenica da mlade osobe, koje su sve u nekom trenutku svog života dio obrazovnog sustava, ne vjeruju obrazovnim ustanovama da će ih zaštititi u slučaju doživljenog nasilja ukazuje na nedostatne i neodgovarajuće mjere suzbijanja nasilja koje se provode u obrazovnom sustavu, što čini ozbiljan institucionalni i društveni problem.
U našem detaljnom izvještaju koji je objavljen na web stranici udruge možete pročitati što smo još saznali o stavovima mladih prema nasilju i marginaliziranim skupinama i koje su njihove ideje za rješavanje problema, te se upoznati s primjenom ovog netradicionalnog metodološkog pristupa u istraživanju. Prikupljeni podaci mogu biti vodilja udrugama koje rade s mladima o tome kakve su aktivnosti mladima interesantne i potrebne, a smatramo kako su korisni i donositeljima odluka i policy makerima za izradu politika za mlade utemeljenih na dokazima; te donatorima u sektoru mladih koji financiraju projekte rada s mladima (npr. MZOM) kod osmišljavanja i donošenja natječajnih prioriteta.
Na kraju procesa provedena je finalna evaluacija koja je pokazala da su se svi/e sudionici/ice osjećali u potpunosti uključeni u donošenje odluka tijekom istraživačkog procesa, njih 80 % smatra kako su imali vrlo visoku razinu autonomije kod kreiranja pitanja za upitnik i intervjue, svi su vrlo zadovoljni/e time kako su njihove ideje i komentari bili uključeni u konačne rezultate i povećan im je i osjećaj osobne odgovornosti za provedbu aktivnosti. Od stečenih vještina izdvojili su timski rad, vještine analize podataka i vještine donošenja odluka. Također, mladi su razvili osjećaj vlasništva nad rezultatima, što je posebno došlo do izražaja kod osmišljavanja i provedbe intervencije. Jedna od sudionica je istaknula: „Osjećala sam se kao da moj glas i moj trud stvarno imaju neku vrijednost.“
U sklopu ovog projekta PAR na istu temu su proveli i partneri iz Cipra, Španjolske i Srbije. Zajednički izvještaj koji obuhvaća proces i rezultate istraživanja u sve 4 zemlje, kao i komparativnu analizu, možete pročitati na web stranici projekta.
