Mještani Male jučer su kod križa na podnožju Opođa tradicionalnim blagoslovom malčanskih vinograda obilježili blagdan svetog Vinka, zaštitnika vinogradara i voćara.
U organizaciji čuvarice malčanske baštine Zorice Lalić, uz prisustvo cerničkog gvardijana Fra Vjenceslava Janjića i brojnih okupljenih obilježena je i vrijedna obljetnica, 205 godina od podizanja križa na brdu Opođe u nekadašnjem selu Mala.
Naime, križ je obnovljen 2010. godine i samim time je se započelo sa nastavkom tradicije, a znamo da su Malčani poznati po njegovanju svojih običaja.
Riječi koje najbolje opisuju čuvanje tradicije su “Bolje neka nestane sela nego običaja”.
Zorica Lalić je ovim povodom napisala prigodan tekst i svojevrsnu molitvu, a izjavu možete pogledati u VIDEU, A POSVETU POGLEDAJTE NA NAŠEM FACEBOOK PROFILU NA LINK: https://www.facebook.com/novagradiska.eu
Patrona vinograda u puku obilježavamo 22. siječnja svečano i dostojanstveno. Vinogradar obilazi svoje usnule trsove, potom ritualno oreže jedan trs vinove loze. Blagosilja ga svetom vodom i starim vinom, a na lozu objesi kobasicu, kulen i slaninu prizivajući tako rodnu godinu. Obično se ponesu kući tri grane s po tri pupa, s orezanog trsa. Stave se u vodu, a kada grančice potjeraju proriče se kakva će biti godina. Obavezno je i pucanje iz topa da rastjera oblake koji donose tuču.
Cijeli obred početka nove vinogradarske godine prati gozba i dobra kapljica, ali i prigodna molitva:
„Dragi Bog čuvaj trsa mog.
Evo ti zrelog vina da bude dobra godina.
Oblake razmakni, sunce primakni,
Mraza izgoni, na tuču zvoni.“
Nadajmo se da će molitve biti uslišene i da će i ovoga ljeta biti dobre kapljice za naše zdravice.
SVETI VINKO LJETA GOSPODNJEG 2021. GODINE
1816.-2021.
205 GODINA OD PODIZANJA KRIŽA NA BRDU OPOĐE U SELU MALA
Postanak Čovjeka je Božje djelo, ali uzdržavanje života ovisi o plodovima Zemlje. Zemlja je izvor bivstvovanja Čovjeka. Odnos Čovjeka prema Zemlji očituje i vidljivim prikazuje čovjekov odnos prema Bogu, prema samome sebi i napose prema drugim ljudima.
Prekid odnosa i posvećenosti Čovjeka Bogu očituje se zanemarenim i izrabljivačkim odnosom prema Zemlji, svojoj hraniteljici.
Zanemarujući iskazati poštovanje Majci Zemlji vodi nas na put propadanja duha, a time i tijela. Vodi nas u Smrt.
Suvremenom Čovjeku osiromašenog Duha, uspavanog u udobnosti potrošačkog društva prijeti gubitak svoje Zemlje, svoje domovine.
Čovjek nije stvoren od „neke“ zemlje nego se svojim postojanjem ukorjenjuje i biva dijelom određenog mjesta, stvoren od onog praha i one zemlje na kojoj je rođen.
Ovim činom je ustanovljen odnos naroda i pripadajućeg mu mjesta na tlu Zemlje, svog zavičaja, svoje domovine.
Sjetimo se u današnjim izazovnim vremenima da dok god blagosiljamo naše vinograde, voćnjake i polja mi kršćani smo povezani s Gospodinom Stvoriteljem i Majkom Zemljom.
Obrađujmo ju s dubokim poštovanjem i zahvalnosti, a ona će nas uvijek darivati plodovima dostatnima za opstanak.
Zemlja je mjesto dodira Božjeg i ljudskog elementa života.
