Kao što i ptice na grani znaju, doduše neke je uhvatio fenomen “ptičjeg zimskog sna”, bliži nam se “festival demokracije” zvan Lokalni izbori.
Nadasve inspiriran politikom i inim zbivanjima oko i iza političke scene, na ideju dobrog prijatelja sjetih se popularnih igrica koje su, barem iz hrvatske perspektive, očigledno ozbiljne.
Postavlja se pitanje zašto su ozbiljne..?
Sadržaj igara u prilogu je upravljanje gradovima, rad na njihovom prosperitetu i sve što vlast treba osigurati da bi grad mogao funkcionirati.
Građani moraju imati posao, riješeno stambeno pitanje, naprednu industriju i infrastrukturu, te ustanove iz kulture.
Također, moraju imati škole ( osnovne, srednje, više i fakultete ) Prioritet su bolnice, policija i vatrogasna postrojba.
No, bolnice i škole bi trebale biti od najveće važnosti i moraju imati dovoljno mjesta i kapaciteta.
Ovim igricama također se igrate budžetom i proračunom grada, pravite rebalanse, radite ceste, semafore i možete se baviti npr. pitanjem – poboljšanja prijevoza, olakšanog puta prema bolnici, opskrbom strujom i vodom, ekologijom, komunalijama, parkovima, energentima, suradnjama sa drugim gradovima i mjestima…itd.
Gdje odlagati otpad 😀
No, ono na što nisam naišao u ovom virtualnom svijetu su zakulisne igrice, osobni interesi, mito i korupcija, nepotizam, nemoral, ucjene, netransparentnost, prijetnje i zaplašivanja, povezanost političara sa podzemljem, razne malverzacije i političke trgovine, mešetarenje sa gradskim zemljištima i prostorima i ostale političke orgije, te da ne nabrajam dalje jer bi većini dosadilo čitati.
Dakle, sve što je uostalom, povrh pozitivnih i lijepih stvari, vazda krasilo i krasi naš mali, predivni i specifičan po mnogo čemu, gradić Novu Gradišku.
Jerbo, ipak.. Kako uvijek govori jedan moj stariji kolega – Politika je jedna fina igra. Nadodao bih i prljava. No, bilo kako bilo, za sve koji igraju igrice ili pak gledaju, a ne čitaju, slikovnicu “Carevo novo ruho”, život je maskembal i ringišpil.
Pa, neka igre počnu.
No, da ne duljim, u nastavku su kratki opisi igrica. Posebno preporučam CITIES: SKYLINES jer sadrži još više detalja, pogotovo financijske prirode, od SIM CITY-a.
Nadam se da sam bar malo pomogao i dao doprinos svim političarima, posebice kandidatima za lokalne izbore i svim onima kojima su potrebiti neki, barem, osnovni postulati održivosti života u gradu. 😉
SIM CITY:
Na samom početku, u igru vas uvodi kratka animacija koja vam ukratko prezentira igru. Pri prvom pokretanju dolazite na izbornik regije. To je novost u Sim City serijalu. Naime, sada niste ograničeni na jedan grad, nego možete unutar jedne regije napraviti više gradova, pa ih povezati u jednu ili više cjelina koje onda zajedno pomažući si djeluju učinkovitije. Iako je naglasak u ovom dijelu stavljen na upravljanje gradom, a ne samom izgradnjom, moj dojam je da je to vrlo dobro i kvalitetno izbalansirano. Naravno, nekima se to neće svidjeti, ali razvoj današnjih igara sve više teži realnosti u ponom smislu. E, zbog te realnosti, igra za početnika predstavlja pravi izazov. Nevjerojatno zvuči, ali jako teško ćete na početku moći ostvariti profit, pa zato moram odmah upozoriti na strpljivost.
Na samom početku razvoja grada, morate voditi računa o struji, vodi, zagađanju industrijskih zona koje utječu na građane i drugo, i to ne samo kratkoročno, već i dugoročno. Nakon potrošnje početnih 100,000 dolara (koliko dobivate na početku svakog grada u regiji) trebat će neko vrijeme za stvaranje profita. Ako još uvijek teško stvarate profit, možete pozajmiti novac. Također, unutar igre imate svoje savjetnike, po jedan za svaki odjel. Tu ćete uvijek moći vidjeti na koji dio grada morate obratiti više pozornosti. Grafika je na vrlo visokom nivou za ovakav tip igre, no već spomenuti problemi sa zahtjevima malo smanjuju taj dojam. No, razina detalja je impresivna. Možete pratiti gotovo sve, od ljudi kako šeću pločnikom, automobila koji se voze, do uzdizanj vaših nebodera u velike visine… Zvuk je isto tako vrlo dobar i pridonosi ambijentu izgradnje i upravljanja gradom.
Na samom početku razvoja grada, morate voditi računa o struji, vodi, zagađanju industrijskih zona koje utječu na građane i drugo, i to ne samo kratkoročno, već i dugoročno. Nakon potrošnje početnih 100,000 dolara (koliko dobivate na početku svakog grada u regiji) trebat će neko vrijeme za stvaranje profita. Ako još uvijek teško stvarate profit, možete pozajmiti novac. Također, unutar igre imate svoje savjetnike, po jedan za svaki odjel. Tu ćete uvijek moći vidjeti na koji dio grada morate obratiti više pozornosti. Grafika je na vrlo visokom nivou za ovakav tip igre, no već spomenuti problemi sa zahtjevima malo smanjuju taj dojam. No, razina detalja je impresivna. Možete pratiti gotovo sve, od ljudi kako šeću pločnikom, automobila koji se voze, do uzdizanj vaših nebodera u velike visine… Zvuk je isto tako vrlo dobar i pridonosi ambijentu izgradnje i upravljanja gradom.
Izvor: Vladimir Klobučar / www.crovortex.com
Također imate na izboru i zanimljivu inačicu SimCity 4 – Prvi gradonačelnik 3D i SimCity Deluxe
CITIES: SKYLINES:
Dvanaest dugih godina prošlo je od zadnje kvalitetne gradonačelničke simulacije, SimCityja 4. To su vam tri mandata u kojemu stvarni gradonačelnici stignu steći slavu, kandidirati se za predsjednika, izgubiti i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo, poskliznuti se i onda završiti u zatvoru. I izaći iz zatvora. I pritom se još svakodnevno baviti ranojutarnjim džogiranjem.
Bilo je u međuvremenu i kojekakvih alternativa zastarjelom SimCityju, poput City Lifea i kasnije Cities XL-a, no ti su naslovi od igrača tražili određene kompromise u tehničkom pogledu. Svi dobro znamo kako su prošla dva zadnja neslavna povratka SimCityja, pa stoga ne čudi što su se ljubitelji žanra morali opredjeljivati za slične igre drugačijeg fokusa, kao što su Tropico, Banished ili Cities in Motion. No taman kad je izgubljena nada, stiže nam spasitelj.
Cities: Skylines nova je igra proizvođača upravo spomenutog Cities in Motiona, ali nije njegov direktni nastavak. Dok se CiM fokusirao na promet, Skylines predstavlja klasičan pristup izgradnje i upravljanja gradom. Ipak, nešto je tu ostalo i od CiM-a, tako da je promet glavna stvar oko koje se sve vrti u Cities: Skylinesu. Prometni čepovi su ovdje briga svih briga i korijen svih nevolja. A u isto vrijeme to su i problemi koje je nevjerojatno zabavno rješavati. Makar i psovali prilikom toga.
Radi se ovdje o igri koju se vrlo brzo pohvata, ali se baš ne može u potpunosti prokužiti ni nakon dvadesetak sati igranja. Mehanika je razumljiva i osnove je lako shvatiti. Međutim, na greškama uvijek otkrivate nešto novo i uviđate koliko su neke stvari u igri isprepletene uzročno-posljedičnim vezama.
Bolje rečeno, lako je izgraditi grad, ali izazovno ga je držati pod kontrolom jer uvijek morate žonglirati s onim što želite napraviti i onim što morate napraviti da bi ostvarili tu želju. Dosta često trebate rušiti izgrađeno da biste napravili nešto bolje i pametnije, trebate npr. žrtvovati jednu zgradu da bi čitavom susjedstvu mogli podići vrijednost tako da im izgradite park, školu ili nešto treće. Planiranje unaprijed može vam tu mnogo pomoći, ali za svaki dobar plan treba vam i dobra financijska podloga. U početku tako primjerice nemate novaca za neke skupe i lude nadvožnjake, a kasnije za njih nemate mjesta pa morate rušiti ono što ste već napravili.
No pored tog žongliranja između trenutnih i dugoročnih planova, provlači se i sustav napredovanja kojim otključavate nove objekte i mogućnosti, poput uzimanja kredita ili kupovanja dodatnih regija. Kad izgradite malo veći grad dobivate i opciju stvaranja kvartova ili distrikta, a s njima i odabir specijalizacija. Na primjer, određeni dio grada možete zadužiti za šumsku industriju, a drugi za rudarstvo ili poljoprivredu. Isto tako, kvartovima možete donositi odredbe za poticanje ili zaustavljanje nekih stvari. Primjerice, ako želite da vam građani budu zdraviji i da duže žive onda im zabranite pušenje. Tim odredbama na mikrorazini potičete razvoj grada onda kada on u cjelini stane – dok čekate priljev novca i pojavu interesa za doseljavanjem novog stanovništva.
Distrikti i zakoni su dva najistaknutija noviteta koje Cities Skylines donosi u svoj žanr, a iako bi se dalo raspravljati koliko su to stvarno „nove“ ideje, to je u ovom trenutku manje bitna stvar. Sve i da nije toliko inovativan, Cities Skylines je naslov kakvog se čekalo već gotovo 12 godina. Dobar je taman koliko je zadnji SimCity bio loš, i to se najbolje vidi u tome što se nakon toliko vremena veselimo jer ponovno možemo graditi velike gradove na velikim mapama i te si mape sami sređivati po volji u editoru koji dolazi zajedno s igrom.
Za razliku od SimCityja, ova igra nema nikakav oblik multiplayera, ali ima zajednicu igrača koja je u svega nekoliko tjedana napravila na tisuće modova i dodatnih sadržaja za igru. Podrška za te modove je skoro presudna stvar u čitavoj priči jer ako vas u Cities: Skylinesu nešto i zasmeta, to si vjerojatno možete riješiti modovima. Na primjer, ako ne želite da svaku napuštenu zgradu morate sami rušiti, jednostavno skinete mod koji će to obavljati automatski. Najbolje od svega je što za to ne trebate ni izlaziti iz igre jer je Steam Workshop vidljiv i u njezinom glavnom meniju. Jedino što bi vas moglo zasmetati kod korištenja modova jest to što tada ne možete ostvarivati achievemente.
Osim modova i dodatnih sadržaja također možete preuzeti gradove drugih igrača te na taj način vidjeti s kojim su idejama oni projektirali svoje metropole i kako su pristupili rješavanju energetskih, stambenih, transportnih, ekoloških i svih drugih problema s kojima se morate suočiti u igri. Među dostupnim gradovima možete naći neke stvarno lude kreacije koje vam možda potaknu maštu da pokušate izgraditi nešto još luđe. Dobra je stvar da za one koji se žele baviti samo „idejnim građenjem“ igra nudi i mod sa svim otključanim objektima i mogućnostima te opciju za nepresušan gradski proračun.
Jedino što nećete naći je mod koji bi značajnije proljepšao Cities: Skylines. Nije igra sad toliko ružna da vas peku oči od toga, ali većinu vremena izgleda nekako isprano. Ima tu nekih zgodnih detalja, primjerice kad po boji možete prepoznati gdje je voda zagađena, ali u cjelini ne ostavlja neki pozitivan dojam kao ostatak igre. Fali definitivno malo živosti, fali izmjena vremenskih doba i uvjeta, fale sudari na cesti, maratoni na ulicama, štandovi za referendume, ribiči na obali i takve nebitne sitnice koje bi razbile stalno jedan te isti prikaz grada.
No bez obzira na to, dok god imate ideju što sljedeće želite izgraditi, ako treba i iz temelja, vaši gradovi neće biti isti. Ili drugim riječima – sve dok vas pucaju arhitektonske ideje dotad je i Cities Skylines zabavna igra. Po prihvatljivoj cijeni od 28 eura s njom jednostavno ne možete promašiti, definitivno ni približno tome kako ćete promašiti kad napravite prvo raskrižje u svom gradu. Srećom po sve nas ambiciozne, ovdje gradonačelnici ne idu u pritvor. Barem ne do neke buduće ekspanzije kojoj se već sada veselimo.
Izvor: www.hcl.hr
