Sinoć s početkom u 19 sati u prostoru Gradskog muzeja Nova Gradiška otvorena je pred brojnim posjetiteljima izložba “LOveBEer” koja predstavlja prvu hrvatsku pivovaru na parni pogon – pivovaru Lobe i novogradišku obitelj Lobe, njene osnivače i vlasnike, a prvenstveno najistaknutije članove obitelji, Dragutina i njegovog sina Miroslava. Ovu zaista značajnu izložbu koja prikazuje zanimljivu gospodarsku povijest Nove Gradiške otvorio je gradonačelnik Vinko Grgić, a o izložbi, čiju realizaciju su pomogli brojni sponzori, govorile su autorice izložbe Jelena Kovre i Ana Pavleković Žeruk. Povodom izložbe izdan je bogato ilustriran katalog koji uz predstavljanja pivovare Lobe i njegove obitelji ima niz drugih zanimljivosti vezanih za povijest pivarstva u Hrvatskoj.
- VIŠE SA IZLOŽBE U VIDEO ZAPISU I FOTOGRAFIJAMA:
Obitelj Lobe potječe iz Češke, a jedan od članova te brojne obitelji doseljava početkom 19. stoljeća u Slavonsku Požegu s namjerom da proširi obiteljsku tradiciju proizvodnje piva i u ovom dijelu Austro-ugarske monarhije.
Najpoznatiji potomak ove ugledne obitelji, Dragutin Lobe mlađi (1833. – 1924.), koga su zvali Karlo (za razliku od oca, također Dragutina), dolazi 1851. kao osamnaestogodišnji mladić u Novu Gradišku i otvara skroman pogon za proizvodnju piva, koji će kroz decenije prerasti, za tadašnje doba, u modernu pivovaru s parnim kotlovima i strojevima.
Dragutin se marljivim radom i štedljivosti postepeno pretvara u uglednog veleindustrijalca čije se pivo prodaje i u Beču i Budimpešti, i kvalitetom konkurira i češkim proizvođačima. Osim što uspješno vodi pivovaru, zaslužan je i za gospodarski razvitak Nove Gradiške. Uz pomoć nekoliko Gradiščana, Dragutin i supruga Paulina osnivaju 1872. godine prvu bankarsku instituciju pod nazivom PUČKA NOVOGRADIŠKA ŠTEDIONICA koja raspolaže velikim kapitalom, a glavni dioničari su supružnici Lobe. Iz toga kapitala izgrađen je hotel ERZHERZOG CARL koji je nakon propasti Austro-ugarske nazvan GRAND HOTEL. Nalazio se na mjestu današnje OŠ “Ljudevit Gaj” i naslanjao se na ulaz u pivovaru.
Lobe je bio glavni akcionar pri uvođenju električne rasvjete i asfaltiranja nogostupa i prijelaza na ulicama Nove Gradiške. Formirao je i kultivirao čuveni Lobin park koje je, nažalost, zbog neznanja i neshvaćanja značaja takvog objekta za budućnost, uništen od strane nekih općinskih moćnika, pedesetih godina prošlog stoljeća.
Bio je poznat i kao dobrotvor i mecena svih društava, kao i sirotinje.
Dočekao je duboku starost i umro 1924. godine u 91. godini života. Imao je četvero djece (tri sina i kćer). Sposobnost i volju da preuzme upravljanje pivovarom pokazao je sin Miroslav, koji je u proizvodnju uložio znanje i kapital obitelji. Njegovim zalaganjem pivovara je još više napredovala i donosila veliku dobit. Naročito je pazio da održi kvalitetu. Odlikovao se jednostavnošću i pristupačnošću. Vanjštinom se nije mnogo razlikovao od svojih radnika. Živio je skromno, a smisao života bio mu je unapređenje proizvodnje i organizacija prodaje, te ulaganja u transport i skladišta. Iako je iskreno volio jednu djevojku koja je stanovala u susjedstvu i kojoj je sagradio i kuću u blizini pivovare, nje se ženio niti imao potomaka. Njegova braća, dr. Rikard i Maks dugo su se skitali po svijetu živeći više od dobiti pivovare nego od svoga rada, a u Novu Gradišku su dolazili povremeno. Najmlađi, dr. Rikard (1874. – 1928.) umro je u 54. godini u jednom sanatoriju kod Beča.(M.Vidaković-cajtung 2014.)
