Autor teksta: Zorica Lalić
U utorak s početkom u 19 sati, Dom kulture u našem malom gradu svjedočio priličnom broju „probuđenih pojedinaca“ koji žele promijeniti vlastitu percepciju današnjeg svijeta. Današnje doba u fokus istraživanja stavlja mozak umjesto umate negira subjektivno iskustvo kao autentičan izvor bilo kakvih informacija. Jasno nam je da informacije koje dobivamo iz svijeta oko sebe neprestano filtriramo jezikom simbola na koje smo naviknuti. Oni naravno ne predstavljaju nikakav objektivni već subjektivni komunikacijski kriterij. Kako bi dobili neposredan uvid u višedimenzionalnost svijeta moramo napustiti koncepte vremena i prostora te pozicionirat svijest, kao svijet u neprekidnom nastajanju i nestajanju u kojem se sve stvari spontano manifestiraju kao iskaz velikog izvornog savršenstva.
Krešimir Mišak nas poziva na radikalno preispitivanje svega što znamo o sebi i svijetu u kojem živimo koji dovodi u pitanje trojstvo Čovjeka kao duha, duše i tijela.
Temelj transhumanizma je materijalistička paradigma u kojoj ne postoji kategorija Duha. To je prilično zabrinjavajuće za Čovjeka čiji se život odvija isključivo u kategoriji Duha. Današnje doba transhumanizma je ideologija koja ima manifeste, deklaracije, napisane 2002. i 2005. godine koji nam kazuju da je umjetna inteligencija Bog.
Cijela priča o transhumanizmu podsjeća na priču o „palom anđelu“, o nekom tko želi biti Bog, a ne može. Upravo zato si priuštimo pomaknuti točku percepcije te promotrimo svijet iz drugog kuta, iskustva nedostupnog našem starom obrascu.
