Nikada nećete promijeniti život dok ne promijenite ono što činite svaki dan.
“Kako pojesti slona?”, vic koji prvašići pričaju jedni drugima. “Zalogaj po zalogaj”. Osrednje loš plan, implementiran i proveden, uvijek je bolji od remek-djela planiranja koje ostaje na papiru. Svi ljudi, a poduzetnici nisu iznimka, imaju sličan izazov kad nešto žele promijeniti u svojim životima, učiniti boljim.
Kako to učiniti navikom? Kako kroz snagu volje na početku izdržati dovoljno dugo da naš automatski pilot preuzme kormilo i da onda više o tome i ne razmišljamo? Samo to činimo. Svejedno je govorimo li o nečemu što ćemo tek uvesti u svoj život ili izbaciti iz njega, aktivnostima koje želimo raditi više ili manje, ili nečem što želimo raditi drukčije, pametnije.
Naš sadašnji automatski pilot već ima svoj niz uputa, zapovijedi i protokola po kojima djeluje svaki dan. To su naše navike, ali i razmišljanja i načini na koje mi promatramo i doživljavamo svijet oko sebe. Napravili ste svoju osobnu viziju u tri koraka i sada već dobro razumijete što sve vam je u životu stvarno važno i kakva osoba želite biti, radi drugih i radi sebe. I da ste to napravili “samo onako”, polovično i bez inspiracije, znajte da ste već otišli dalje nego 90% svih ostalih. I svaki sljedeći korak približava vas vašem Mt. Everestu. Samo je pitanje, koji je najbolji način za daljnji uspon?
Izmišljati toplu vodu
Kaže naš narod kako to smisla nema. Posljednji članak, drugi dio izrade osobne vizije, spomenuo je dvije stvari, ključne za stvaranje navike. Prva, naša mentalna braća Dalton: cinizam, negativizam, eskapizam i odgađanje. Naš autopilot radi po postojećem softveru, a mi sada želimo promjene. Postojeći unaprijediti novim. Što se često događa? Ili ne započnemo uopće ili ne održimo što smo si zacrtali. Stare navike pustile su korijene. Najnormalnija stvar na svijetu. Ne baš pozitivna, ali uobičajena.
Druga, autor Darren Hardy, njegov bestseller “Compound Effect” i njegov citat: “Nikada nećete promijeniti svoj život dok ne promijenite ono što činite svaki dan. Tajna uspjeha nalazi se u dnevnim rutinama”. Weekly Rhythm Register vaša je tjedna tablica po danima u koju upisujete svoje aktivnosti i koliko puta u kojem danu ih želite provoditi. Zadajete si cilj, mjerite uspješnost i prilagođavate se putem.
Tablica je isprintana u najvećem mogućem formatu i stoji na mjestu vidljivom što većem broju ljudi. Ne zaboravimo na motivacijsku snagu javne obveze i društvenog pritiska. Zašto ne biste samo pokušali? Mjesec dana!? Četiri tablice tjednog praćenja!? Što je najgore što se može dogoditi? I sada se pitamo koliko bismo aktivnosti trebali unijeti i koje točno, ali i koliko bismo trebali biti “ambiciozni”.
Sljedeći autor, dr. Robert Maurer i njegova knjiga “One Small Step Can Change Your Life – The Kaizen Way”, također preporuka za čitanje, daju nam genijalan uvid u to što u biti znači ono “manje je više”. Dr. Maurer kaže: “Sve promjene su zastrašujuće, čak i one pozitivne. Pokušaji ostvarivanja ciljeva kroz radikalne načine često ne uspiju jer pojačavaju strah. Ali mali kaizen-koraci razoružavaju strah, stimuliraju racionalno razmišljanje i kreativnost.” Ideja je da naše aktivnosti, koje vodimo u svom WRR-u, a proizašle iz tri koraka, učinimo na početku toliko malima da se inicijalno čine prelakima i čak besmisleno apsurdnima. Toliko da vam bude neugodno nekom ih pokazati. Ishod je stvaranje navike. Ne uspon na Mt. Everest, već stvaranje navika ljudi koji su to učinili.
Razmislite: što biste sada, ovaj čas, mogli učiniti, neku najmanju sitnicu, ali da je činite iz dana u dan kako bi vaša osobna vizija dobila mjesto koje vi zaslužujete?