Pučko otvoreno učilište Nova Gradiška poziva vas na otvorenje izložbe naziva “Totemi i snovi”, umjetnice Kristine Rismondo koje će se održati u srijedu 17. 6. u 12,00 sati.
O umjetničinom radu na otvorenju će govoriti doc. dr. sc. Vladimir Rismondo, predsjednik Katedre za medijsku kulturu Odjela za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a glazbenim nastupom otvorenje će uveličati naša vrsna pijanistica Mia Elezović, doc. art.
Je li Poe bio u pravu kada je rekao da je sve što vidimo ili činimo samo san u snu? Ovim bi pitanjem mogli započeti priču o izložbi radova naziva Totemi i snovi umjetnice Kristine Rismondo. Tijekom vremena snovi su bili inspiracija brojnim književnicima, skladateljima, likovnim umjetnicima (Goethe, Dante, Poe, L. Carroll, Mozart, Wagner, Dali, Goya, Picasso…). Slika Noćna mora J. H. Fusslija otkriva njegovu veliku opčinjenost svijetom snova no, dok je njegova slika zloslutne atmosfere i imena, u radovima Kristine Rismondo likovne bilješke o snovima su razigrane, pozitivne, a ipak, gotovo poletno neizbježne. San možemo tumačiti kao niz doživljaja koji se javljaju tijekom spavanja. Sadržaji snova često su izrazito nerealni, snovi se utjelovljuju u fantaziji, međutim, doživljaj tijekom sanjanja je intenzivan, jak, fizički. U prilog tom govori onaj osjećaj kad se probudite i znate da ste samo ružno sanjali, ali strah je još uvijek prisutan. Istraživanja su pokazala da su snovi pojava koja povezuje sve ljude, dakle, svi sanjaju, sjećali se toga ili ne. Upravo zato lako je uspostaviti vezu s Kristininim radovima.
Izložba naziva Totemi i snovi Kristine Rismondo sastoji se od međusobno preklapajućih radova iz ciklusa Kaotični snovi i ciklusa Totemi, nastalih u kombiniranoj tehnici na papiru i objekata nastalih otiskivanjem i šivanjem. Kronološki povezani, radovi su većih dimenzija, kreću u rasponu oko 160×150 cm, a objekti od 120×65 cm do 190×60 cm.
Ciklus nudi razvoj oniričkog kroz izmjenu noći i dana, varljivu materijalizaciju snova te možemo reći da je u mnogome kontrastan i dvoznačan, već sama koncepcija prijenosa nečeg nesvjesnog, poput snova, iz imaginativne sfere u stvarni svijet putem umjetničkog djela, svojevrsna je fuzija emocija i simbola, lucidnog i nesvjesnog, vizualnog i duhovnog. Hodajući tankom linijom između svijesti i podsvijesti, autorica pretače snove u javu, u ovdje i sada, pomalo mistično, ali zanatski spretno i svjesno prenosi nesvjesno na danje svjetlo, daje mu novi život. Na izložbi se poetično i simbolično isprepliću totemi i snovi odnosno, nerealno, fantastično, fikcionalno, na danjem svjetlu se prikazuje povezanim simbolima. Autoričini apstraktni kaotični snovi u interakciji s gledateljem postaju subjektivni, pri čemu iz apstraktnog meteža izranjaju prepoznatljivi likovi. Kako sama autorica kaže, ciklus je inspiriran dnevnim i noćnim sustavom imaginacije gdje dvodimenzionalni radovi predstavljaju noćni sustav u kojem se sve prepliće do granica nerazaznatljivog, a dnevni sustav se pojavljuje kao materijalna forma kod koje viseći objekti – totemi – ulaze u prostor. Otiskivanje povezuje i 2D i 3D radove, ali dok se kod 2D radova otiskivane matrice talože jedne preko drugih tvoreći kaotičnu masu, kod 3D objekata iste matrice otisnute na tkaninu dolaze do izražaja. Isti motivi manifestiraju se kao kaotično vrvljenje noćnog sustava i totemski zaštitnici dnevnog sustava. Zaštitnici su kulturološki uvjetovani jer se naziru: Minotaur, Pticoliki, Simonetta, Shivini demoni – imaginarni likovi koji pripadaju mitološkim, povijesnim ili izmišljenim kontekstima. Može se činiti da je imaginarij nespojiv, no kulturološki postoje poveznice, pa treba dodati da Shivini demoni više nalikuju romaničkim čudovištima nego motivima preuzetim iz indijske kiparske tradicije. Totemi su odraz umjetničinog kulturnog identiteta, baš kao što su snovi odraz sveukupnog identiteta spavača.
Totemi se doimaju stvarnije, opipljivije zbog svoje prostorne pojavnosti, napravljeni su otiskivanjem i šivanjem žutice, dok su ispunjeni sintetičkim punilom (opet kontrast!) te evociraju jastuke koji su, naravno, povezani sa snovima. Pomno je promišljena uporaba žutice, sirovog pamučnog platna, koje evocira tradiciju (i bakine jastuke), a ujedno je izvrsna podloga za crtanje i bojanje i uz sve navedeno je prozračna, kroz nju se vidi, što također čini vezu sa snovima – kadar kroz žuticu djeluje zamućeno i pomalo nestvarno, upravo snovito. Na snove asociraju i fragmenti rađeni patchwork tehnikom koja aludira na prekrivače, jastučiće, s jedne strane te na „krpanje“ fragmenata snova s druge. Gledajući u sklad boja noći koje je autorica koristila te pažljivu primjenu crvene boje posjetitelju izložbe nameće se pitanje – postoji li granica između sna i jave?
Pripovijeda li nam autorica svoje snove ili reinterpretira i tuđe, teško je reći. Nije ni bitno. Bili snovi samo rezultat određenih procesa u našem mozgu ili imali za nas bitno značenje, tumačili ih mitski ili racionalno, jedno je sigurno- vrlo su intimni i osobni.
U radovima iz ciklusa Kaotični snovi, autorica započinje s nanošenjem uzoraka akrilnih boja na pozadinu papira, preko tih polja boja i oko njih, otiskuju se grafički uzorci s više izrezbarenih linoleumskih matrica, pri čemu se otisnuti uzorci međusobno preklapaju, tvoreći ponekad konture većih likova u kojima kao da je sadržano više raznih obličja. Grafički otisak dosta je grub i mnoge linije se u njemu gube i blijede u sivilo, što dodatno doprinosi efektu sveopćeg pretapanja silueta raznih likova. U posljednjoj fazi izrade autorica ručno intervenira tušem ili akrilom preko otisnutih grafičkih uzoraka, dajući završni dodir dobivenoj kompoziciji. Poveznica sa ciklusom Totemi sastoji se i u korištenju istih matrica koje otisnute na drugi način daju potpuno nov efekt. Čišći, jasniji, baš kao i svijet snova koji na danjem svjetlu dobiva jedno sasvim novo, lucidnije značenje. Svoj potpis osim u načinu slikanja svojstvenom grafici, autorica ostavlja i u potezima iglom i koncem koji, također, ostavljaju jedinstven potpis na platnu. Šivanje, odnosno bodovi nastali iglom i koncem individualno su uvjetovani, rezultat su emocija, spretnosti, spremnosti i koncentracije osobe koja drži iglu i konac u ruci.
Sjećanje na snove vrlo brzo nestaje, oni su tu, ali teško dohvatni, autorica ih je uspjela uhvatiti u svoju umjetničku mrežu u kojoj se naizmjence mijenjaju proces sna i budnost, baš kao u svakodnevici, bez obzira na navike i ritam spavanja, san na javi postaje univerzalno simboličko sredstvo, totem, koje nosi moćne i snažne arhetipove s univerzalnim značenjem. Ljudski rod povezuju snovi, a ukupnost čovjekovog identiteta odražava se upravo u snovima.
Za kraj se potpuno prigodnima čine riječi Stephena LaBergea: Zastanite sada da se upitate sljedeće pitanje: Sanjam li ja u ovom trenutku ili sam budan? Budite ozbiljni, stvarno pokušajte odgovoriti na pitanje najbolje što možete i budite spremni opravdati svoj odgovor.
Danijela Juranović, viša kustosica
O autorici:
Kristina Rismondo rođena je 1966. u Zagrebu. Diplomirala je 1995. na nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ivice Šiška, specijaliziravši se za grafiku. Radi u XV. gimnaziji gdje podučava likovnu umjetnost, te Design i Visual arts u programu Međunarodnih matura. U svom praktičnom radu koristi tradicionalne crtačke, grafičke i slikarske tehnike, a eksperimentira s digitalnim medijima. Do sada je izlagala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Web stranica: https://kristinarismondo.wixsite.com/portfollio
