Autor teksta: Madellyn Wills Ćeliković
Foto: Madellyn Wills Ćeliković i Dejan Ivanković
Kada Danko svira, svi plešemo.
Sigurni smo da ste već viđali našeg jedinog uličnog svirača Danka Trupinića, možda čak i popričali. Njega skoro svi građani znaju i nema koga nije usrećila postavljena gitara i mikrofon u šetalište. Sudjelovao je na četverodnevnom masterclassu pod vodstvom Mateja Predojevića Petrića, školovanog tenora, i nastupao na završnom koncertu u gradskom parku.
Inače, Danko ima tek 31 godinu I dolazi iz Cernika.
Donosimo neke zanimljivosti koje vjerujemo da do sada niste znali o Danku.
Gdje si sve bio? Što si sve radio?
Zivim u Cerniku, mjestu kraj Nove Gradiške. Živio sam u gradu Zadru 5 godina gdje sam svirao i proveo jedan lijepi period života.
Kolliko si dugo ulični svirač tj. koliko godina si imao kada si počeo?
Sviram na ulici kao ulični svirač zadnjih 10 godina ozbiljno.
Je li ti bio problem izaći na ulicu, ipak nije za svakoga i ne vole svi biti tako izloženi?
Po pridodi sam društvena i komunikativna osoba, bik u horoskopu – hedonist po načinu zivota haha.
Volim energiju ljudi kad sviram. Poseban je to osjećaj.
Najčešće si tu kod PBZ banke. Sviraš li na još kojim mjestima? Ideš li u druge gradove?
U Novoj Gradiški imam jednu dobru lokaciju, a to je šetnica kod PBZ banke, a ponekad park. Sviram i u drugim gradovima. U Zadru sam svirao godinama i živio tamo. Najbolje upoznam grad kad sviram u istome.
Osim uličnog sviranja, sviraš li u kafićima?
Da, po kafićima, restoranima, po raznim manifestacijama, feštama.
Zbog čega ili kako si počeo svirati na ulici?
Ne znam više stvarno haha..kad razmislim iz radoznalosti i bilo je super stvarno. Bilo je to prvi put u Zagrebu.
Što ti se najčudnije ili najluđe dogodilo dok si svirao na ulicama Nove Gradiške?
Svaki dan donosi druge stvari. Puno je toga.
Razmišljao sam kako bi bilo dobro da si čim orije nabavim mali zvučnik za slušanje glazbe preko bluetooth i onda sutradan valjda zakonom privlačenja jedan prolaznik je prošao kada sam svirao i ostavio u koferu gitare mali zvučnik. Čak je bio i boje dimenzije koje sam zamislio.
Jesu li ljudi otvoreni prema tebi?
Uglavnom jesu.
Prođu li kao da ne postojiš ili ipak većina stane i baci pogled?
Kada sviram šaljem glazbenu energiju i dobre vibracije za sve ljude koji prolaze.
Lijepi su trenutci kada se otvore i kada uživaju, To je predivan osjećaj.
Postoje li neka pravila od strane Grada koja moraš poštivati?
Postoje. Uglavnom nemam problema, Ponekad u većim gradovima zna doći policija i komunalni redari. Ali u 90% slučajeva sve prođe odlično. Poslovica kaže: tko pjeva zlo ne misli.
Koje si izazove i prepreke imao do sada?
Najveća prepreka u sviranju je kada vrijeme ne dopušta da se može ići svirati.
Je li bi ikada poželio raditi neki posao u uredu, firmi ili kafiću? Ili pak osjećaš da je glazba tvoj poziv?
Glazba je dio mene. Kao noga ili ruka. Imam raznih ambicija, ali glazba je definitivno tu uvijek.
Imaš li kakav savjet za buduće glazbenike koji možda razmišljaju o sviranju na ulicama?
Najbolji savjet je: Samo hrabro i bez osvrtanja na negativne i neodobravajuće komentare. Vjerujte u snove.
