Naslovnica KOLUMNE #PROKNJIŽI ME by Mirela Relković 2020. GODINA – ŠTO NAS JE KOLEKTIVNO SNAŠLO..?

2020. GODINA – ŠTO NAS JE KOLEKTIVNO SNAŠLO..?

834
0
Podijeli objavu

Godina koja je prethodila 2020-oj bila je jedna od najboljih godina naše moderne povijesti. Bila je to godina u kojoj smo probili sve prethodno godišnje promete i poslovne uspjehe. Sjala je ekonomija, potrošnja je obarala rekordne brojke, turistički rezultati nikada bolji. U 2020-u smo svi krenuli s velikim planovima uvjereni da ovaj ogroman uspjeh se nastavlja i da mu zapravo niti nema kraja…

Neki od nas koji razmišljaju i o fazama pada, koji u pravilu periodično nastupi nakon višegodišnjeg perioda rasta (prosječno oko 10 godina rasta) pripremili su se (ako ništa onda barem zalihama) i na ovaj drugi dio tog „prirodnog“ ciklusa.

Da se prisjetimo čime nas je to iznenadila i iznenađivala 2020-a:

U siječnju smo dobili novog predsjednika Zorana Milanovića, nakon toga smo sredinom siječnja počeli službeno predsjedati Vijeće Europske Unije (i to ne baš onako kako smo planirali), a zatim smo se veselili radi naših rukometaša koji su osvojili srebro na Europskom prvenstvu.

Odmah na početku veljače Rijeka je postala Europska prijestolnica kulture (što je jako brzo i prestala biti), dok je koncem istog mjeseca točnije 25. veljače kod nas potvrđen prvi slučaj koronavirusa. Ovih dana nismo niti približno svjesni što ovaj virus znači za nas i što nam tek donosi.

U ožujku počinje prvi krug lockdowna, ali i razorni potres u Zagrebu, s jednom smrtno stradalom osobom.

U travnju i svibnju se i dalje nosimo s novonastalom situacijom i zaposleni dobivaju naknade od države, radi se na očuvanju radnih mjesta. Država na snažnu inicijativu poduzetnika uvodi dodatne mjere u korist gospodarstva.

Ljetni mjeseci su nam prošli relativno dobro, jer smo se opet počeli družiti, kretati, putovati. Ljetovali smo, plivali i smijali se. Tu smo još mislili da je pandemiji kraj.

Jesen smo krenuli s nadom da će biti bolje, no brojke zaraženih koje su na dnevnoj razini bilježene u tisućama su nam pokazale da je proljeće i prvi krug lock downa bila tek šala za ono što nas je sada snašlo. Vlada gasi rad ugostiteljskih objekata; kafića i restorana, sportsko-rekreativnih centara, kina i kazališta, nema organizacije nikakvih javnih događaja, skupova, proslava, obiteljskih slavlja… Uvode se nove mjere za gospodarstvo…

Uoči Božića stigla su i prva cjepiva, naše Kraljice šoka pobrinule su se da šokiraju cijelu Europu i izbore svoju broncu. I kada smo mislili to je to… nastradali smo dovoljno – nismo… jer 29.12. razorni potres pogodio je Petrinju, Sisak i Glinu, stotine obiteljskih kuća potpuno su srušene. U tih par dana na tom području desilo se više stotina potresa različitih jačina. Tlo je podrhtavalo u cijeloj Hrvatskoj i regiji, sve do Njemačke, sve do Napulja. Prestrašeni smo svi.

No, u svakoj nesreći ima i neke sreće, a to je ogromna nesebičnost Hrvata i naših susjeda. Ljudi su se digli na noge i pomogli kako god su mogli i znali i još uvijek pomažu. Osim toga prva pomoć stigla je iz Slovenije, a zatim iz drugih okolnih zemalja, naša dijaspora nesebično je odmah pristupila u akciju i slala pomoć.

Sve što nas je kolektivno snašlo u 2020-oj puno je više, značajnije i jače od naših osobnih uspjeha. Jer smo svi zajedno kao društvo obilježeni zajedničkim događajima.

Najveći heroji smo svi mi koji se iz dana u dan nosimo sa svim ovim nepredvidivim i teškim izazovima i trudimo se biti bolji od jučer i opstati.

Svima nam želim godinu i godine u kojoj ćemo primjenjivati lekcije naučene u 2020-oj, truditi se stati na noge i stabilizirati živote i poslovanje, ne uzimati ništa zdravo za gotovo i biti srdačniji jedni prema drugima.

Mirela Relković #ProknjižiMe