Nakon šest bijenalnih izdanja izložbe SB=NG:, ista se proširila na druge gradove i postala IN SITU. Gradski muzej poziva Vas na otvorenje izložbe IN SITU koje se tradicionalno održava u subotu točno u podne, ovog puta 14. rujna.
U nastavku možete pročitati kratki opis izložbe i predgovor Mladena Lučića.
IN SITU
Multimedijska izložba „IN SITU“ prezentira javnosti suvremenu umjetničku produkciju autora iz više gradova. Nakon punih deset godina (ukupno šest izložbi) trajanja multimedijske izložbe „SB=NG:“ stekli su se uvjeti za proširenje izložbenog događaja te je u tu svrhu (za sada) dogovorena suradnja i s umjetnicima iz našeg regionalnog umjetničkog centara, Osijeka.
Cilj izložbe je i nadalje približavati publici suvremenu umjetničku produkciju ne samo kroz radove nego i kroz dijalog između umjetnika i promatrača (zbog toga je poželjno da na izložbi bude prisutna većina ako baš ne svi autori). Djela su to koja idu iz ljudi za ljude.
Kroz dosadašnje izložbe (SB=NG:) pokazalo se da je interes publike veći od očekivanog, također veći od zanimanja za pojedine „klasičnije“ izložbene sadržaje za koje se vjeruje da su bliži oku „običnih“ promatrača. Ono što je važno istaknuti, izložba sama može preuzeti na sebe onaj termin revijalne jer ne podliježe nikakvoj zacrtanoj kustoskoj koncepciji kakve su danas već dugo i uveliko prisutne. Upravo prostor i vrijeme dano umjetnicima da izlože ono u čemu se najbolje osjećaju, karta je koja je u najezdi raznih koncepata sve rjeđa. Različiti autori i njihovi radovi na jednome mjestu u isto vrijeme u svojoj biti nose poruku da se zajedno može Biti i oplemenjivati kako sebe tako i publiku. I kada se ovaj program sagleda kroz tu činjenicu bivanja različitosti u jednom prostoru i istom vremenu tada možemo uvjetno rečeno zaključiti da je upravo to koncept ove izložbe. Različitost ne ugrožava, ona veseli.
Suvremena umjetnost jedan je od nositelja urbane stvarnosti ne samo velikih gradova, nego i gradova koji su udaljeni od važnih umjetničkih centara. U prilog tomu ide i činjenica da novogradiška publika ima sluha za ovakve sadržaje. Barem je to pokazala u prethodnim izdanjima spomenute izložbe „SB=NG:“ pa neka se tako i nastavi.
PREDGOVOR
Nova Gradiška je u posljednjih nekoliko godina postala značajnim regionalnim centrom suvremene umjetnosti zahvaljujući, prvenstveno, Gradskom muzeju koji je u tom razdoblju znatno profilirao i pojačao svoju galerijsku djelatnost. U tih je desetak proteklih godina Muzej u svom obnovljenom prostoru ugostio niz značajnih hrvatskih suvremenih umjetnika (Ivana Kožarića, Antuna Maračića, Ninu Ivančić, Damira Sokića, Antu Rašića, Ivana Šeremeta), kao što je i otvorio vrata plejadi, uglavnom regionalnih, umjetnika srednje i mlađe generacije (Vladimiru Frelihu, Zlatku Kozini, Igoru Čabraji, Ani Petrović, Mateju Kneževiću, Miranu Blažeku…). Poznavajući rad navedenih umjetnika, evidentno je da je u tom vremenu učinjen oštar zaokret muzejske izlagačke djelatnosti prema radikalnijoj struji suvremene umjetnosti, odnosno umjetnicima koji nastavljaju povijesne avangardne trendove i tijekove hrvatske umjetnosti. Nakon Exata 51, Radikalnog informela, Gorgone i Novih tendencija te dominacije konceptualne i postkonceptualne umjetnosti sedamdesetih godina, na likovnom je teritoriju Hrvatske stasala generacija koju je karakteriziralo intelektualno promišljanje umjetnosti, analitičko-redukcionistički pristupi, istraživanja materije, primarni principi te dokidanje razlika između pojedinih, do tada uvriježenih, umjetničkih disciplina kao što su slikarstvo, kiparstvo, crtež ili grafika. U tim se godinama de facto prvi put napustila klasična podjela likovnih umjetnosti, a dokidanje granica te neprestano uspostavljanje novih disciplina u uzlaznom je trendu sve do današnjih dana kada se slične ideje uz klasične medije realiziraju kroz ambijente, videoinstalacije, kompjutorske printove, site–specific objekte i tome slično. Umjetnost koja se izražava klasičnim medijima i dalje živi, ali, dakako, u promijenjenom obliku jer tehnološka ekspanzija i nova sociologija umjetnosti nije mogla ostati nezapaženom u bilo kojeg umjetnika koji osjeća senzus vremena, ma u kakvom se mediju izražavao.
Upravo na tragu navedenog djeluju i umjetnici zastupljeni na ovoj izložbi koja nastavlja tradiciju šest prethodno održanih manifestacija pod nazivom SB=NG:. Cilj je tih izložbi bio pokazati likovnoj publici umjetnička djela koja nadilaze likovni mainstream te su do tada bila daleko od očišta novogradiške likovne publike. Postaviti izložbu s radovima koji narušavaju uvriježene estetske kategorije, jer prvenstveno promišljaju i problematiziraju osnovne postulate biti umjetničkog djela, i to od umjetnika koji dolaze iz dvaju slavonskih gradova, dakle umjetnička djela proizvedena daleko od likovnih središta, bilo je izuzetno hrabro, ali se pokazalo itekako opravdano. Inzistirajući na regionalnom predstavljanju umjetnika, uz nekoliko gostiju iz Zagreba slične vokacije, Gradski muzej Nova Gradiška nije afirmirao samo sebe kao inkubatora i rasadnika inovativnih umjetničkih praksi, već je umnogome pomogao umjetnosti ovog dijela Hrvatske da stane uz bok sličnim zbivanjima u državnim likovnim centrima. Kao višestruko koristan potez pokazalo se i pozivanje gostujućih umjetnika, od kojih su najčešće bili prisutni rođeni Novogradiščani koji su radni i veći dio životnog vijeka proveli u Zagrebu – Damira Sokića i Antuna Maračića. Prvenstveno je bilo važno predočiti da se i u centru i u regiji događaju i rješavaju slični problemi vezani uz novu vizualnost i da se, dakako, radi o bliskim, a često i identičnim umjetničkim vokacijama. Također, zagrebački umjetnici koji su bili prisutni na tim izložbama proširili su glas o tome što se događa u Slavoniji, jer unatoč internetu i cyber spaceu, još je uvijek najdjelotvornija usmena predaja.
Nakon nekog vremena logično je bilo da se koncentracija izložbe s dvaju gradova središnje Slavonije proširi i na njezin istočni dio, odnosno Osijek, koji se otvaranjem Umjetničke akademije počekom ovog milenija, postupno sa svojim umjetnicima, izložbama i novom orijentacijom muzejskih ustanova priključio ranijim likovnim centrima. Naravno da akademska titula ne mora značiti da je netko dobar umjetnik, jednako kao što svjedočimo da postoje značajni umjetnici (pogotovo u vokacijama o kojima govorimo) bez formalnog obrazovanja, ali izvan je svake sumnje da akademije itekako utječu i produciraju likovnu klimu koja se, u ovom slučaju, proširila do Slavonskoga Broda i Nove Gradiške. Organizator je za prvo izdanje izložbe, spretno nazvane In situ, domišljato pozvao neke profesore s osječke Umjetničke akademije koji su bili korifeji promjena, ne samo u svom gradu, nego i u regiji. Tako će izložba predstaviti nove radove Vladimira Freliha, Zlatka Kozine, Marija Čaušića, Ane Petrović, Mirana Blažeka i Ivice Kurtza koji zorno ilustriraju zašto je i Osijek postao jednim od centara suvremene umjetničke prakse. Sličnim likovnim jezikom progovaraju radovi Brođana Igora Čabraje, Mateja Kneževića i Lucije Lebić, kao i novogradiških autora Gordana Bijelića, Mladena Lovrića, Alojzija Cindrića, Jelene Kovre, Ivane Škvorčević te spiritus movensa ove izuzetno lijepe priče Miroslava Pišonića. Naravno, tu je i neizostavni Damir Sokić, a postavljen je i rad Antuna Maračića kao hommage velikom novogradiškom suvremenom umjetniku.
In situ znači da se nešto nalazi ili događa na licu mjesta. Ova izložba u potpunosti opravdava taj naziv jer su dugogodišnji napori iskristalizirali genius loci koji je dokazao da se i izvan likovnih centara događa jednako vrijedna umjetnost, u potpunosti kompatibilna vremenu u kojem nastaje. Regionalizam ovdje ne označava nikakvu posebnost ni lokalni specificum, već mjesto okupljanja koje in situ otvara dijalog slično odabranih poetika. Ovom projektu nije potrebna kustoska koncepcija jer sam po sebi iznjedruje relevantni i studiozan pristup likovnim problemima koji osnažuje i raste s individualnošću i različitošću autorskih rukopisa satkanih sličnom poetikom.
Mladen Lučić
